SVETIŠTE MAJKE BOŽJE POD ŠPILJAMA

Svetište Majke Božje pod špiljama u Kreševu utemeljeno je u drugoj polovici XVIII. stoljeća i imalo je medicinalnu ulogu, napose u vrijeme haranja raznih zaraznih bolesti, napose kuge koja je odnosila mnogo života. U vrijeme nastanka tog svetišta u Kreševu je djelovao liječnik franjevac fra Franjo Gracić, a u XIX. stoljeću fra Mato Nikolić, koji su pomagali oboljelima, osobito u vrijeme velikih epidemija. Zbog specifičnosti medicinalne uloge, koje je svetište imalo u narodu, ovdje ćemo dati nekoliko osnovnih podataka o spomenutim kreševskim liječnicima-fratrima.Fra Franjo Gracić (1740.-1799.) rodio se u Kreševu, gdje je stekao osnovnu naobrazbu. Više školovanje završavao je u Ugarskoj, Italiji i Dalmaciji. Za vrijeme studija u Italiji slušao je i predavanja iz medicine. Svoja medicinska znanja koristio je po povratku u Bosnu, pomažeći oboljelima od raznih bolesti. Godine 1795. tiskao je manje medicinsko djelo pod latinskim nazivom. U tom djelu se govori o raznim bolestima, o djelovanju kužnog, groznicnog i zmijskog otrova, te o postupcima u liječenju. Gracić, pozivajući se na Hipokrata, kaže da se sama priroda bori sa bolešću, pa stoga liječnik tu prirodu treba pomagati, a pomaže joj vanjskim i unutarnjim čišćenjem, pranjem raznim tvarima, pa se preporučuje i puštanje krvi kod groznice, ujeda zmije, reumatizma i glavobolje. Gracić je u dva grada u Bosni izliječio 100 osoba, a sebe dva puta od kuge. Uspješno je lijevio i okuženu stoku. .Fra Mato Nikolić (1784.-1844.) također potječe iz Kreševa. Teološki studij je završavao u Italiji. On je prvi diplominirani liječnik u BiH. Diplomu iz medicine stekeao je 1807. u Feldsbergu. Od pape Pija VII. godine 1807. dobio je dozvolu za liječenje, a 1813. godine od franjevačkog starješinstva proglašen je za liječnika cijele Redodržave. U istu svrhu ustanovljena je i financijska potpora, pri čemu su svi samostani bili obavezni plaćati godišnje po 500 groša. Nikolić je svestrano naobražen (naučen). Pored toga što je bio specijaliziran za liječenje od kuge, uspješno je liječio i od ugriza od zmija otrovnica. Spomenut ćemo još nekoliko kreševskih franjevaca koji su se bavili liječništvom: fra Luka Dropuljić, fra Tomo Dafinić, fra Tadija Lagarić, fra Nikica Ilijić, fra Petar Marešević, ( završio medicinu 1836. ali se nije vratio u Bosnu ) i fra Mirko Mačuga, zadnji franjevac u Kreševu koji je liječio sve do sredine II. svjetskog rata, kada je i umro. Još ima žitelja Kreševa koji se sjećaju fra Mirka i njegova liječenja. On je u samostanu imao svoju ljekarnu i mnogo je pomagao u liječenju  pučanstvu Kreševa a i šire...

OSNUTAK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE POD ŠPILJAMA

Svetište je, kako je već rečeno, utemeljeno u drugoj polovici XVIII. stoljeća, u vrijeme haranja epidemije kuge u kreševskom kraju i šire. Fra Franjo Gracić je jedan od prvih utemeljitelja toga svetišta. Na tom prostoru "pod špiljama" stajala su tri kućna spomenika iz 1765. godine, kada je harala epidemija kuge.Ti spomenici bili su tu sve do završetka II. svjetskog rata, kada su i uklonjeni. Nije poznato kada je postavljen  kip Majke Božje u svetištu, ali se može pretpostaviti da je to bilo koncem XVIII. stoljeća. Franjnevci - liječnici, fra Franjo Gracić i fra Mato Nikolić "pod špiljama" su primali svoje pacijente, žitelje zaražene kugom kojima je bila potrebna pomoć. Fratri su im davali upute kako se treba liječiti, ali i kako sprijčiti dalje širenje opasne bolesti. Nakon liječenja i davanja medicinskih uputa, uslijedila bi zajednička molitva. Možemo pretpostaviti da je to u povijesti medicine bila "najveća liječnička ordinacija" na otvorenom prostoru, sa najvećim brojem pacijenata. Ovo svetište posjećivali su žitelji Kreševa i šire okolice, pa i cijele BiH, kako katolici tako muslimani i pravoslavni. Tako je kreševsko svetište "pod špiljama" bilo nadaleko poznato. Nemamo vijesti u kakvoj je funkciji bilo svetište poslije smrti fra Mate Nikolića 1844. godine. Ali je sigurno to, da je od polovice XIX. stoljeća opseg i intezitet kuge značajno smanjen, s tendencijom stalnog opadanja, posebno poslije dolaska Austro-Ugarske u Bosnu, 1878.godine, kao i stalno poboljšanje higijenskih i medicinskih prilika, kada epidemija kuge na ovim prostorima nestaje. Stoga je bila sve manja potreba liječenja od kuge i angažiranosti franjevaca-liječnika da pomažu pučanstvu. Ostala je medutim, tradicija, da se redovito "pod špiljama" održavaju mise na blagdan svete Ane 26. srpnja (7). U vrijeme velikih suša, žitelji Kreševa, vjernici, išli su na molitvu "pod špilje" da se mole Majci Božjoj da im usliši molitvu i podari kišu. Ta tradicija postojala je sve do završetka II. svjetskog rata. To je i do dan danas ostalo u živom sjećanju starijh žitelja Kreševa koji rado pričaju o tomu.

OBNOVA SVETIŠTA PRED II. SVJETSKI RAT

Planinarsko društvo "Bitovinja", koje je utemeljeno  pred rat, 1938. godine , planira obnoviti svetište "pod špiljama". Prema zamisli obnovitelja, trebalo je pored ostalog, na prostoru svetišta podignuti spomenik zaslužnim liječnicima fratrima fra Franji Graciću i fra Mati Nikoliću. Za obnovu svetišta planinarsko društvo "Bitovinja" dobilo je financijsku potporu od nadležnog Ministarstva u iznosu od 5.000 dinara. Ovu akciju izdašno je pomagalo i "Hrvatsko društvo za povijest medicine" iz Zagreba. Pošto ta akcija te godine nije realizirana, započeta je slijedeće, 1941. godine, kada je počeo rat na ovim prostorima. Nova vlast Nezavisne Države Hrvatske za obnovu svetišta odobrila je kredit od 40.000 kuna. Zbog ratnih prilika i vrlo složene opće situacije, planirana obnova nije realizirana. Svetište je i dalje bio ograđen prostor u komu su stajala tri kućna spomenika i kip Majke Božje u litici špilje. Pored svetišta je prolazila konjska staza.

SVETIŠTE NAKON II.SVJETSKOG RATA

Po završetku II. svjetskog rata podignut je most preko Kreševčice i kolski put pored špilje i uklonjeni su kućni spomenici. Nešto kasnije nepoznati??? je počinitelj razbio kip Majke Božje, koji se nikad više nije obnovio do 1990. godine. Tako poslije rušenja kipa u svetištu nije bilo nikakvog znamenja, a dotadašnja tradicija okupljanja na misno slavlje o blagdanu svete Ane potpuno nestaje i pada u zaborav, posebno kod mlađih. Prostor pod špiljama služio je kao parkiralište konjskih zaprega, vezanje konja i slagalište drvene građe. Tako je glasovito svetište ostalo izvan svoje funkcije, za mlađe nepoznatih sadržaja, sve do obnove 1990. godine. Obnova svetišta počinje na inicijativu grupe mještana Kreševa, koji su podnijeli molbu Skupćini općine Kreševo br. 01/09-1 od 20 .03. 1990. godine, kojom traže da se u svetištu "pod špiljama" postavi kip Gospe. Ubrzo potom dobivena je tražena dozvola. Nakon toga zatraženo je od općine da se svetište ogradi. I tom zahtjevu je udovoljeno. Poslije dobivanja odobrenja, odmah se pristupilo poslu. Napravljen je željezni okvir za kip o trošku gđe Nade Ban u svrhu zavjeta. Kip je, prema nekim vijestma, nabavljen donacijom gđe Gracić, rođene u Kreševskom Kameniku, a koja živi u Americi. Kip je postavljen 02. 07. 1990. godine. Poslije toga nastavljena je akcija oko podizanja željezne ograde oko svetišta.Ograda je podignuta skupljenim donacijama 149 donatora, župljna Kreševa i nekoliko anonimnih donatora. Ovaj broj govori o širokom sudjelovanju Kreševljaka, kao i o tome da svetište nije zaboravljeno i da se ta višestoljetna tradicija želi očuvati. Ograda je završena 15. 09. 1990. godine. Poslije podignute ograde, potrebno je bilo urediti oltarski prostor za održavanje misnog slavlja. Tako je od 35 donatora dobiven novac i napravljen betonski stol za oltar i dvije klupe. To je bilo završeno za dan svetog Jakova Markijskog, 28. 11. 1991. godine, kada je postavljen oltar. Prva misa "pod špiljama" održana je istog dana po završetku postavljanja oltara. Na inicijativu  i uz potporu kreševskog HDZ-a, godine 1999., pred božićne blagdane, u špilju je dovedena električna struja i svetište je osvijetljeno s nekoliko reflektora  i manjih žarulja. Za blagdan Božića postavljene su jaslice. Time je svetište obogaćeno novim sadržajem. Ovom  obnovom svetište je dobilo dosta u kompletnosti i sadržajnosti. Ono je konačno poslije pedesetak godina, postalo ono što je nekad i bilo i ono što je značilo za žitelje Kreševa i okolnih župa. Ovdje treba istaknuti i odati vrlo veliko priznanje glavnim inicijatorima i pregaocima za obnovu i održavanju svetišta od 1990. To se prije svega odnosi na naše žiteljke Kreševa, Mariju Zloušić i Lucu Mišanović rođ. Čiča. One su dale nesebičan doprinos u tijeku obnove i dosadašnjeg održavanja svetišta.

BUDUĆNOST SVETIŠTA "POD ŠPILJAMA"

Što bi dalje trebalo činiti na održavanju i obogaćivanju sadržaja svetišta?  Odgovore i prijedloge mogu i trebaju dati svi župljani, žitelji općine Kreševo, sve organizacije i udruge, strukture vlasti i crkva i ostali koji bi mogli doprinijeti  da se svetište "pod špiljama" obogati novim sadržajima, očuvanju tradicije i rije{e neka pitanja institucionalne naravi. ^ije će svetište "pod špiljama" biti poslije Marije Zloušić i Luce Mišanović? Tko će brinuti o svetištu, kako i na koji način će se održavati i iz kojeg fonda? Je li potrebno utemeljenje fonda za održavanje svetišta i plaćanja misa kada se one održavaju u svetištu. Kako obilježiti u svetištu dobročinstvo i velike zasluge naših franjevaca-liječnika fra Franje Gracića i fra Mate Nikolića? To bi bio naš dug za sve ono što su oni svojim radom i doprinosom nas Kreševljake zadužili. Da li im podići spomenike ili spomen ploče? Kako organizirati redovite mise za blagdan svete Ane, kako je to bilo u tradiciji i za sruge prigode, možda za dan općine 15. kolovoza? To su pitanja na koja bi trebali odgovoriti svi zainteresirani za budući život svetišta i očuvanje te bogate i zanimljive tradicije  našeg hrvatskog naroda u kreševskoj župi. U popisu iz 1743. spominje se jedna obitelj Gracić u selu Kojsina kod Kreševa, a prema popisu iz 1768. spominju se tri obitelji u Kreševu i jedna u Kojsini. U Bogdanovićevu Ljetopisu kreševskog samostana navodi se da je fra Franjo Gracić 1770. bio teško obolio od krzamaka, te da je od kuge 1765. godine umrlo 450 žitelja kreševske župe.U podizanju ograde i postavljanju oltara zavrje|uje spomenuti one koji su to činili radom-doprinosom i to: za podizanje ograde: Mišanović Jakov, Mišanović Luca i Niko, Mišanović Beba, Zloušić Marija, Zloušić Ljubomir, Zloušić Rozalija, Bukić Pepica, Koštroman Mladen i Marić Ivuša, te za postavljanje oltara : Ćujić Mićo, Markija Dragan, Oborović ?, Kovačević Albert, Marić Mato (s Grada) i Filipvić Miro. ( ako smo neke zaboravili, nek se neljute )  HVALA SVIMA.